Proces protivminskog djelovanja u BiH koji je započeo 1996. godine odmah nakon završetka ratnih dešavanja i potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, kada je uz podršku Ujedinjene nacije osnovan Centar za uklanjanje mina Ujedinjenih nacija—UNMAC, s ciljem izgradnje lokalne strukture za upravljanje procesom deminiranja i izgradnje lokalnih operativnih kapaciteta. Najveće zasluge za prikupljanje raspoloživih zapisnika minskih polja (18 600) i uspostavljanje centralne baze podataka, bez koje ne bi bilo moguće dalje planiranje i izvještavanje, pripadaju IFOR-u. Operativne aktivnosti deminiranja na terenu su se u ovom periodu intezivno provodile kroz programe UN-a i Svjetske banke, uz angažman određenog broja stranih nevladinih (NVO) i komercijalnih organizacija.

Upravo te 1996. godine, kada je osnovan UNMAC, registriran je i najveći broj žrtava, skoro 50 mjesečno. U takvoj situaciji, protivminsko djelovanje je opravdano naznačeno kao uslov za povratak izbjeglica i raseljenih lica, rekonstrukciju i razvoj prirodnih i ekonomskih kapaciteta zemlje.

Nacionalne strukture su, jula 1998. godine, preuzele odgovornost za sprovođenje aktivnosti deminiranja, ali su nastavile primati finansijsku, stručnu i tehničku pomoć od međunarodne zajednice. Osnivaju se entitetski centri za uklanjanje mina RSMAC i FMAC i Centar za koordinaciju (BHMAC). Deminiranje i dalje uglavnom vrše strane agencije, ali razvijaju se i lokalni kapaciteti. Osnovna odgovornost i nadležnost je na Vijeću ministara i entitetskim vladama, koji preko svojih organa – Komisije za deminiranje i entiteskih centara za uklanjanje mina – osiguravaju planiranje, koordinaciju, evidenciju i osiguranje kvaliteta operacija protivminskog djelovanja.

Donošenjem Zakona o deminiranju 2002. godine uspostavljena je centralna struktura BHMAC na državnom nivou pri Ministarstvu civilnih poslova. U istoj godini donesena je i prva Strategija protivminskog djelovanja 2002 – 2009. godine, što je značajno unaprijedilo funkcionalnost strukture, ali i osiguralo kvalitet, ekonomičnost i efikasnost cjelokupnog procesa.

Krajem 2004. godine, evaluacijom uspješnosti programa, zaključuje se da je Vizija iz prve Strategije bila suviše optimistična i nerealna, te da veličina i kompleksnost problema uveliko prevazilaze raspoloživa sredstva, tehnologije i podršku realizaciji istog.

Usvajanjem revidirane Strategije protivminskog djelovanja 2005-2009. godine prihvaćen je realni pristup Vizije – “zemlja bez uticaja mina do 2009. godine”. Koncept Plana se zasnivao na uklanjanju mina sa svih površina I kategorije prioriteta i trajnom obilježavanju lokacija II i III kategorije.

Revidirana strategija će, na osnovu rezultata sistematskog izviđanja i istraživanja uticaja mina (LIS), mnogo efikasnije usmjeravati aktivnosti i omogućiti bolje korištenje ograničenih finansijskih sredstava.

Veći napori ulažu se i u edukaciju o opasnosti od mina i pomaganju žrtvama mina. Prema statistici, stopa minskih nesreća prosječno je opala na manje od tri slučaja mjesečno u periodu 2003 – 2006. godina.
Značajno raste učešće lokalnih vlasti u finansiranju deminiranja, uz istovremeno postepeno smanjivanje donatorskih sredstava.

Međunarodna zajednica inicira postepeni prelazak finansiranja na domaće vlasti i izvore. To je proces koji je u toku, mada finansiranje protivminskog djelovanja u velikoj mjeri zavisi i od podrške tradicionalnih prijateljskih vlada zemalja donatora i NVO koje podržavaju i sprovode protivminsko djelovanje u BiH.

Dosadašnja iskustva ukazuju na veliku disproporciju između realnih potreba za protivminskim djelovanjem u BiH i mogućnosti zemlje. Ova Strategija je prilika za BiH da minsku prijetnju prevaziđe aktivnom inicijativom i odgovarajućim rješenjima koje sadržava tadašnja Strategija 2009-2019. i uz podršku lokalnih vlasti i ključnih partnera iz vladinog i NVO sektora zemalja donatora, kao i stručnih međunarodnih institucija i organizacija.

Vodeći se obavezama proisteklim potpisivanjem Konvencije o zabrani prozvodnje, upotrebe, stvaranja zaliha i transfera PP mina, prema kojoj je, između ostalog, preuzeta i obaveza da se očiste sva minirana područja najkasnije do marta 2009. godine, Vijeće ministara je na 134. sjednici, održanoj 28.11.2006. godine, donijelo zaključak da se pristupi procesu evaluacije postojeće Strategije protivminskog djelovanja 2005-2009. kao i pripremi izrade novog strateškog dokumenta za period 2009-2019. godine, koji će predstavljati stručnu podlogu za podnošenje aplikacije za produženje roka za uklanjanje mina.

U skladu sa rezultatima tada sprovedene evaluacije izvršenja važećih strateških i operativnih ciljeva, operativnog, finansijskog i plana resursa, kao i analizom statistike žrtava mina i opće procjene problema mina , može se zaključiti da je opća opasnost znatno umanjena, ali i da je potrebno još mnogo rada i vremena kako bi se proces uspješno okončao. Prva urgentna faza deminiranja urađena je, i pored svih okolnosti i prepreka, naročito očitovanih u nedostatku finansijskih sredstava. Prepoznata je potreba da se u narednom ciklusu od 10 godina (2009-2019) planira protivminsko djelovanje u skladu sa prioritetima i potrebama zemlje, kao i raspoloživim znanjima i tehnikama, što je sadržano u prijedlogu
Strateškog plana za period 2009-2019.